Prvi Mesec
Home ] Up ] [ Prvi Mesec ] Drugi Mesec... ] Smesna strana rata ] KP 21 Kosovo ] Treci Mesec ] Slobina Izdaja ] Zbogom Srbijo ]

 

 
europeS.jpg (4853 bytes)
US troops out of Europe!
Prvi Mesec
Drugi Mesec...
Smesna strana rata
KP 21 Kosovo
Treci Mesec
Slobina Izdaja
Zbogom Srbijo



Archives

Highly recommended articles:
+ This is the News
+ Bar Too High For Serbs to Comply
+ Why New World Order Hates Serbs
+ New Roman Empire

+A Truly Heroic Resistance
+Theory of American Stupidity
+Last Free People in Europe

TVonFire2_small.jpg (2904 bytes)
of the Belgrade Coup

Editor & Webmaster
Leon Chame - 2008

Yugoslav Associates:
- Zoran Radojicic
- Dejan Vukelic
- George Orwell

Contributing Websites:
- Original Sorces
- Transnational (TFF)
- Fair sources
- WSWS

 

avgust 20, 2008

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Granica ili zivci?

Taman je nekako pocelo da se smiruje. Poslednjih par dana nije bilo napada u okolini Beograda, i nekako smo poceli da se normalizujemo... Isli smo 'preko mosta' skoro sasvim opusteni. Cak sam prestao non-stop da slusam radio. Poceli smo da mislimo o necemu drugom osim o ratu. Onda je stigla vest da su u 12h natisti pogodili voz koji je prelazio most, u Grdelickoj klisuri. Dva vagona su poptuno unistena i ne zna se koliko ima poginulih. Posle svega (Aleksinca, Cuprije, Novog Sada,...) ovo je, izgleda, prelilo kap u casi. Preslo je neku granicu. Opravdanja vise nema, nikakvih. Barem u meni. Bes i ogorcenje, uglavnom. Odjednom su mi mnoge stvari postale nebitne. Ne mogu da ih podnesem vise. Gorece svi oni jednog dana, nadam se. Mozda jos vise, pogodilo me je saznanje kako narod sveta vidi ovaj problem. Njihova propaganda je sve udesila. Dobio sam mail od dalekih 'rodjaka'. Da li su ljudi u svetu bolidni, bolesni, bez mozga?! Ili im je zabavno da gledaju kako njihove NATO snage bacaju hiljade i hiljade tona bombi? Da li im hormoni brze rade kada znaju da je to sto gledaju realnost? Ili su im jednostavno filmovi na temu 'Armagedon' dosadili? Prvi put u zivotu mi je palo na pamet da nuklearni rat i nije mozda tako losa stvar. Suvise je ovaj svet nisko pao da bi se nastavilo... Iako su je sve vise vesti da se ovo ludilo blizi kraju, sve manje u to verujem. Znam da oni ne mrze Srbe, niti da smo im mi 'koska u grlu'. Jednostavno pokazuju kako mogu da pljunu na sve medjunarodne zakone, dogovore, norme. A mi smo, jos jednom, bili najzgodniji za takvu jednu demonstraciju. Pusten je Ruski konvoj na granici sa Madjarskom. Kako bih voleo da su u njima S-300 raketle. Pa ako je bal, nek je i maskembal. Pao mi je na pamet jedan covek iz Aleksinca. Posle one tragedije, nekoliko ljudi je reklo ponesto. Covek je, uplakan, rekao nesto u stilu: "lako je da tuku odozgo, k'o kurve. Neka dodju ovde dole, da se upoznamo, da se vidimo. Oduvek smo mi bili dobri domacini. Lepo cemo ih ugostiti..." Mozda sve i nije tako crno, mozda su mi samo zivci malko popustili? Puno pozdrava

Ne moze covek ni u WCu da bude miran

Pozdrav! Vec 10 dana vam nista nisam pisao. Iz kog razloga? Ko zna. Verovatno sam u 'imitaciji zivota' dostigao veoma visok nivo, tako da jednostavno nisam imao vremena. Mada, moguce je da odgovor lezi i na drugoj strani. Poceli smo da se izuzetno privikavamo na sve ovo. Kako ja da napisem da me trza sirena, kada ne reagujem na nju. Ili kako da vam kazem da me je fijuk tomahavka iznad kuce iznenadio... kad nije. Jedino, mogu da vam kazem da me je uplasio. Eh, kako ne bi. Prvi put sam ga bas dobro cuo onog dana kada su pogodili Poslovni Centar Usce, bivsi CK KPJ. Prozori su se bas dobro zatresli. Prvo je proleteo jedan. Onda smo izleteli blizu terase i prozora da vidimo 'sta bi'. Onda jos jedan, a posle toga i treci. Izmedju tih letenja raketa cule su se i detonacije, a onda i neizostavni PVO koji pravi citave 'tepihe' na nebu. I tako, taman se uhvatih ja za ono kanapce za povlacenje vode, kad najedanput BUUUUUUUUM, pa se zatresose vrata, pa poce i pod da se ljulja pomalo. Pomislih, "a bre Bole, sta ucini?". Pustim ja ono kanapce, razmisljajuci se ko zna sta moze jos da se desi. Onda jos jedna detonacija, pa jos jedna. Idi bre, ce me ubiju u wc-u. Ne moze to tako. Ajd, brzo napolje. Kako sam izlazio, u tome je poceo i PVO da sipa. Prava zabava. A narod na prozorima, u parku, navija. Cuo se zvizduk. Onda je nesto opalilo vrlo visoko u vazduhu. Orilo se 'aleeeeeee'. Potom je stigla informacija da je pogodjena zgrada Radio Televizije Srbije u Takovskoj ulici. Tajac. Do pre samo mesec dana sam osecao gadost prema toj ustanovi, da ne kazem instituciji. Ali sada, potpuno drugaciji osecaj. Taj RTS, kakav god da je, je NAS. Oni ruse NAS GRAD. Nas Beograd. Nocas je u Beogradu, bilo najgadnije od pocetka rata. Tokom cele noci su se culi avioni, PVO nije stedeo municiju, a nato rakete su padale na sve strane. Pogodjen je most u Ostruznici. Vest o tome da je zgrada RTSa, kao potpuno civilni i izrazito NE-VOJNI objekat, zasenila je sve ostale. Uzasnuti smo. Sve granice i mere, ako su i mogle da se 'nadju' sada vise, sigurno, ne postoje. Pogodjena je i neka trafo-stanica na periferiji Beograda, tako da su neki delovi naseg grada bez struje. Dakle, pocelo je. I bas sad, pade mi na pamet opet zgrada CK. Prve dve rakete su pogodile podnozije zgrade, prizemlje. Tek treca je pogodila ono sto je zapravo i bio cilj, barem kako oni kazu. Vrh zgrade. Monstrumi. Prvo cemo rasturiti prizemlje da ubijemo one koji su dole i onemogucimo bilo kome da izadje iz zgrade. U napadu na zgradu RTSa, poginulo je dosta ljudi. Prema prvim nezvanicnim podacima najmanje je 15 ljudi izvuceno mrtvo. U zgradi je, pretpostavlja se, u trenutku napada bilo oko 50 ljudi koji su radili svoj posao. Kako cujem, na CNNu se kao glavna vest 'vrteo' snimak 'nestajanja programa' RTSa. Ako, vratice im se to, i to brze nego sto se nadaju. Onda je nesto pocelo da smrdi. 'Izbacio' sam nos kroz prozor i osetio odvratan, ostar, razarajuci miris. Neka hemija. Dolazi prica da se iznad Barica vidi dim. Nema nikakvih zvanicnih informacija. Mozda se radi o oblaku dima usled izgorenog PVC materijala u zgradi RTSa. Pripremili smo rastvor sode bikarbone, krpe, peskire. Noc je bila... zabavna. Lud smo mi narod. Nisu oni nas proucili kako treba. To sto su pogodili RTS, CK, Rezidenciju Predsednika, Most, Trafo stanicu, sve to kod nas nece izazvati efekat 'daj da im damo sta traze pa da se ovo zavrsi'. Pre neki dan, na televiziji, prica da vojska nema 'mesta' da primi sve dobrovoljce, i da treba sacekati neka 'bolja vremena'. Na noz ih cekamo. Posle ovih pogodaka zgrade CK, RTSa, ocekuje se i da gadjaju Beogradjanku. Oni nam rasturaju grad, zemlju. Cudan je osecaj, kada krenes da vrtis 'predefinisane' radio programe i vidis da ih svakim danom fali sve vise. Imao sam umemorisano 20 komada.. a sada.. eh radi valjda 10. Tako je i na televiziji. Prvo je nestao BK i PINK. Sada i tri programa RTSa. Ali, nisu oni nista postigli. Nije proslo ni 24 sata, a BK je vec emitovao program. U slicno vreme i PINK je ponovo poceo. Kako cujemo, do podneva i RTS ce nastaviti sa emitovanjem programa. Kako rece neko, bombama nas, ocigledno, ne mogu pobediti. Hmm... bedno je to sto se oni tako mocni, u svemu, u oruziju, u medijskoj manipulaciji, boje jednog RTSa. Pricali smo svasta za RTS, i bili svedoci raznoraznih stvari, ali prema CNNu RTS je... nista. Bedno je i to sto svoje lazi brane bombama. Medijski rat zele da dobiju tako sto ce unistiti RTS. Neka ga i uniste. Ali time medijski rat nece dobiti. Da bi dobili, morace da ubiju svakog od nas koji ZNAMO sta se desava i koji cemo ISTINU slati dalje. Na ovaj ili onaj nacin. Oni imaju mesta za manevrisanje, mi ne. Mi igramo na sve ili nista. Mi vise od ove jedne nase zemlje nemamo. I to branimo i ... nedamo! Bas je sada zvonila sirena za prestanak opasnosti. Nekada sam osecao olaksanje, kao da je sam spustio neki tezak teret. Ali sada tog osecaja nema. Svejedno je da li je opasnost ili ne. Raketa koja ce pogoditi most, fabriku, ulicu ili skolu moze da doleti svakog casa. I ne bojimo se vise. Kao sto rekoh, navikli smo se, skroz. Svi smo ocekivali da ce ovo trajati par dana i svemu prilicno neozbiljno pristupali. Toga vise nema. Jasno je sve. Ovo se nece zavrsiti sutra, a najverovatnije ni prekosutra. Ovo ce trajati. Tako smo se i pripremili. Preko dana, koliko je to moguce, zivimo. Vozimo bicikle, setamo se, svadjamo se i mirimo. A novih ljubavi 'iz sklonista' na sve strane. Jedna od 'glavnih aktivnosti' je i igranje ratnih igara na kompjuteru u sklonistu. Cak neki ostaju i preko dana u sklonistu i igraju igrice, jer, gore nije feeling... Nocu, provod je drugaciji. Oni koji ne vole pucnjavu, spavaju. Ostali gledaju dejstva PVO, slusaju vesti, ganjaju izvestaje i informacije. Vec je 7 sati... Idem da spavam. I sve u svemu, zivi smo. Drzimo se. Ako misle da nas slome... nece im to tako lako proci.